Žrtve seksualnog nasilja - sudska praksa

Praksa hrvatskih sudova, pa čak i u slučajevima kad postoji fizička sila, često «krivi» žrtvu razmatrajući njen doprinos koji se uzima kao olakotna okolnost. Problem s idejom doprinosa žrtve je da se žrtvu krivi za vlastitu viktimizaciju. Time se «sudi» žrtvi i dodatno je se viktimizira i traumatizira. Jedna od posljedica takve prakse je da su ta kaznena djela u velikom broju slučajeva neprijavljena. Nadalje, time se šalje poruka da je žrtvino ponašanje problematično i na neki način uvjetuje viktimizaciju, umjesto da se šalje poruka silovateljima o neprihvaćenosti njihova ponašanja. Tako, umjesto da se radi na promjeni prihvatljivosti određenih oblika ponašanja (određenog broja) muškaraca, kao što je nasilje prema ženama, dodatno se ograničava sloboda ponašanja žene u skladu s društvenim stereotipima, koja je ionako ograničena njihovim slabijim ekonomskim, političkim i društvenim položajem u društvu. Time se legitimiziraju različiti obrasci ponašanja za muškarce i žene i neravnopravni odnosi moći između žena i muškaraca.

To se jasno vidi u navedenim primjerima. Teđko je vidjeti stopiranje, odlazak u disco klub, nošenje minice, te otvaranje vrata kada se to ne sviđe muškarcu, kao relevantne okolnosti, i trebalo bi istražiti da li se isti obrasci ponašanja uzimaju muškarcima kao doprinos njihovoj viktimizaciji (barem što se tiče viktimizacije od strane žena).

Ovim se presudama šalje poruka da je u redu silovati stoperice, mlade djevojke koje su kasno u noći u disco klubu, koje su se napile itd., te da je u redu tući partnerice koje provode svoju volju otvarajući vrata u trenutku kada to partneru ne odgovara, umjesto da se odbijanjem ovakvih i sličnih činjenica kao olakotnih okolnosti šalje poruka muškarcima o neprihvaćenosti takvih njihovih stavova. Društvena situacija u kojoj određeni (još uvijek veliki) broj muškaraca doživaljava određena ponašanja žena, npr. alkoholiziranost, nošenje minice, stopiranje itd., kao provokaciju i zeleno svjetlo za viktimizaciju i u kojoj je žena koja se tako ponaša u povećoj opasnosti od viktimizacije (dok muškarac koji se tako ponaša nije, barem ne u opasnosti od žena), ne bi se smjela legitimizirati zakonodavstvom i sudskom praksom, nego mijenjati. Pravo, iako ne svemoćno, u poziciji je da utječe na društvene promjene.


IZVOR:
http://www.zenska-mreza.hr/Izjave/sudskapraksa.htm

slažem se!
kriva sam jer sam sigurno kurva! pa pogledaj kako sam se obukla!


kao da se muškarci ne moraju kontrolirati...
uvijek je lakše okriviti ženu!

neodgovornost!

slažem se!

ali veliki je problem da veliki broj žena jednostavno šuti... kao da ne znaju da imaju pravo i dužnost suprotstaviti se ovakvim razmišljanjima i ovakvoj praksi...

i to traje generacijama...

svemu je kriv odgoj! da se te dečke odgajalo normalno ne bi bili nasilnici, a da se te curice odgajalo normalno, ne bi šutile, nego bi se suprotstavile i odje.... nasilnike... sve je to dvosmjeran odnos...

(ne opravdavam mušakrce nasilnike, da me ne bi krivo razumijeli)